Vrijednost povjerenja razumijemo tek kada ga izgubimo. I proizvede bolne rane, koje se teško liječe, počesto nikada i ne zarastu.
Kao osobit oblik društvenog nepovjerenja je političko. Građani su zasićeni lažima i prevarama, malo joj vjeruju i ona je postala gotovo prezren posao, unatoč teoretski svojoj plemenitoj misiji. Debelo je ogađena, što je najsigurnija brana ulaska u to društvo čestitih i poštenih.
Međuljudsko povjerenje ne dolazi samo od sebe i strpljivo ga treba ugrađivati u temelje svakog kvalitetnog odnosa. U njegovoj izgradnji najvažnija je iskrenost, razgovjetna komunikacija, podrška i slušanje.
Na povjerenju se temelje ljubavi, funkcioniranje obitelji i odgoj djece.
Česti uzdah 'nikome ništa ne vjerujem' govori zapravo o duhovnoj praznini navedenih osobe, ništa drugo. On neće promijeniti društvo.
❕Nezamisliv je društveni život bez minimalnog povjerenja. Najbizarnije, sigurna vožnja autom podrazumijeva povjerenje u druge vozače i sudionike u prometu. Kako će kvalitetno funkcionirati školstvo, zdravstvo, složeni gospodarski sadržaji, bez povjerenja? Nikako.
Istina, naše odnose upravlja hrpa regula i propisa, ali povjerenje je ona fina nit, utkana u naše živote, koju zakonodavac ne može umetnuti u bilo kakav pravni okvir.
Kako zadobiti društveno povjerenje? Nema univerzalnog obrasca. Obično se poziva na dugovječnost tvrtke, njenu veličinu i količinu novaca, obiteljsku tradiciju, znanstvene titule i društvena priznanja. Bogata marketinška aktivnost ima samo jednu ulogu; želim vaše povjerenje odmah i sada.
Povjerenje je krhko, poput stakla. Lako se lomi i polomi, poslije ga je teško ili nemoguće skalemiti i vratiti u prvobitno stanje.
Ali, čovjek da bi živio i preživio, mora imati i koristiti zdrav razum, vjeru u sebe i povjerenje u druge.
Ma koliko ga moralnih dilema pri tome mučilo.
Nema komentara:
Objavi komentar