Ubija li promaja?

Iskreno, ne poznajem pacijenta koji barem jednom u životu nije bio žrtvom promaje. Ne radi se tu samo o bolnim stanjima i upalama, često su to i ozbiljnije priče, jer promaja ubija, kažu mi. Ipak, smrti započete promajom, na patologiji obično završavaju kao karcinom, teška upala pluća ili leukemija.

U pojedinim krajevima prisutna je osobita vrsta promaje, sandžija. To su jako bolna stanja prsnog koša i vratne kralježnice, da takvog pacijenta uvijek doživljavam kao akutni srčani infarkt i samo čekam kada će se prevrnuti i nosom se zabiti na pod ili meni u krilo.

Promaja ili propuh ima osobiti značaj, osobito na našim balkanskim prostorima, i uvijek je negativna. Izrodila je i izreku, da nitko ne umire od smrada, nego od promaje. Ostaje nejasno, kako se prehlađujemo na promajama, kada virusi i bakterije se boje propuha, k'o vrag tamjana.

Drugi narodi i civilizacije na promaju, kao ugodno strujanje zraka, gledaju jako pozitivno i sa simpatijama. Ona je znak pozitivne zdravstvene kulture. I uvijek je dobro došla.

S druge strane, kroz život sam pročitao poprilično medicinske literature, promaje tamo nisam našao ni u tragovima. Nailazio sam na mikroklimatske promjene i loše ventilacije, ali promaje nigdje. 

❗Često mi misli odlutaju i promaju počnem doživljavati kao sveprisutnog zloduha, hodajućeg među nama, uvijek spremnog izazvati nam glavobolju, reumu, gripu, loše raspoloženje, uvenuće sobnog cvijeća, krepavanja kućanskih aparata, loše spavanje ili uvrnuće križa i vratova. 

Mladi se prema promaji ponašaju ravnodušno, totalno ju ignorirajući. Tek u zrelijim godinama postat će svjesni svojih zabluda i ući u svijet gorljivih protupromajnih propovjednika. 

Na koncu sam zbunjen, ne znam postoji li, posljedično i da li ubija? Bit će najbliže istini da je čovjek, taj čudotvorni laboratorij, koji stvara, izgrađuje i oblikuje svijet u nama i oko nas, odgovoran i za svijet promaje.

A, ja? Moram biti iskren, promaje se bojim. I to jako!