Tast: Sedamdesetogodišnji umirovljeni liječnik, radišan, brižan obiteljski čovjek. Uvaženi klinički specijalista, sada tezgari po manjim slavonskim bolnicama. Utržak uredno isporučuje nezaposlenoj kćerki i zetu. Na taj način podiže dvije preslatke unučice.Zet: Četrdeset godina mlađi. Nezaposlen, zbog loših kvalifikacija, korone i tvrdoglavosti. Možda i zbog tasta.Slavonija: Poharana zemlja. Svake godine uredno proglašava elementarnu nepogodu. Istina, ne pamte se veće poplave, pijavice i požari, ali proglašenje nepogoda je dio lokalne kulture i ona se poštuje.Austrija: Obećana zemlja. Zemlja rada, reda i discipline. Zahvalna je na tome i Slavoncima. Oni su kraljevi bauštela, kuhinja, gerijatrije i stubišne higijene.
Naposljetku, nezaposleni zet odluči otići u Austriju i preuzeti financijsku brigu za obitelj. Naš'o špagu, pomoćni radnik u kuhinji, 1.400 evrića mjesečno, stan i hrana osigurani. Radno vrijeme od jutra do sutra.
Svoju namjeru obznani na ručku kod punice. Predloži, najbolje da se vaša kćerka s curicama privremeno preseli k vama. U šestdeset kvadrata bit će mjesta za sve. Gdje čeljad nisu bijesna, ni kuća nije tijesna, uvijek je govorio moj pokojni dida, vješto poentira.
A ti stari, obrati se ponaosob tastu, budi konačno punac princ. Neka te paze i maze. A na ljeto, pravac more.
Uživaj u društvu svojih princeza.
Sluša tast zeta i razmišlja. Malo mi to loše sjeda, ne razumijem ga najbolje. Misli u sebi, nisam bio na pecanju pet godina, na godišnjem zadnjih deset godina, potrčko sam cijeli život...
A sada, budi princ i idi na more?
Loše mi to zvuči!
Znaš što zete, nastavi s divanom. Hvala tebi na lijepim željama. Cijenim ih.
Ali, imam i ja svoju. Svo ovo uživanje prepuštam tebi; ti si mlad, lijep i prinčevska kruna bolje će ti stajati. A ja, umjesto tebe, idem zur arbeit, u Austriju.
I ovako, sa šerpama i partvišima, bolje mi ide, nego tebi.
Tebi kruna, meni pregača, plus Austrija.
Ja zadovoljan! Pošteno, ha, ha...?
Nema komentara:
Objavi komentar