Bez tih idiota bile bi sretnije, ali masnije i brkatije

Mjesec je muškog zdravlja. Davati lijek i savjet pronicljivim sveznalicama nezahvalan je posao. Ipak, slušam i javnost. To, da su samodopadni, ograničeni, nekritični, dvoličnog morala i falusoidnog mozga, kako neki kažu.

Ipak, bića su rođena od žene i uglavnom upravljana od žene. 

Zaslužuju pozornost!

Neke činjenice su neoborive.  Bez njih ljudska povijest izgledala bi puno praznije i siromašnije. Utkali su u našu svakodnevicu svoju inteligenciju, mudrost i hrabrost, i učinili nam živote lakšim i kvalitetnijim. Pri tome nisu štedili sebe, svoje zdravlje i živote. Bez obzira na pečat koji su ostavili, pred njima je teško razdoblje novog dokazivanja. Zadržati vic i ironiju i graditi ozbiljnu poslovnu i obiteljsku priču, nije baš lako. Ali, to su muškarci. Mogu to oni.

 

Moje mišljenje...

Ponosan sam na tisuće prekrasnih muškaraca koji su mi obogatili život i učinili ga smislenim. Sjećanje na njih neće nikada izblijediti.

Ali, svako vrijeme ima svoje breme, osobito ovo novovjeko. 

Susrećemo sve više društveno nebitnih muškaraca, svojevrsnih muških mutanata, ljudi il' neljudi, s kojima su se Bog i priroda opasno poigrali. Kvare sliku!

A kada bih naplaćivao mušku brigu o vlastitom zdravlju?  Iskreno, bio bih kruha gladan. Totalno je to naravno nebitno, osim u sklopu ove teme.

Muškarci funkcioniraju na drugačijim principima, koriste drugačije kodove i odlično se nose sa svojom biološkom i genetskom inferiornošću. Jednostavno, drugačiji su. Potrebna im je u tome podrška i poticaj. 

I sada, zvuči pa nevjerojatno, da su ti isti muški mozgovi izmislili najodvratnija sredstva za mučenje i ubijanje. Još je nevjerojatnije da su samo tri muška monstruma u prošlom stoljeću pobili više od sto milijuna, uglavnom muškaraca.

Danas, gdje kriminal tu su oni. 

Kažu mnogi, iskreno dvojim da je to šala, da bi žene bez takvih idiota bile puno sretnije, ali vjerojatnije nešto masnije i brkatije...

Ahilova peta šećerne bolesti

Čovjek je višedimenzionalno biće. Ne shvatimo li tako, ulazimo u opasnost površnosti i donošenja krivih zaključaka. 

Medicina danas funkcionira na sveobuhvatnom ili holističkom principu.

Da bismo ultrazvukom napravili dobar uvid u rad srca, potrebno je napraviti desetine različitih presjeka kroz njegove strukture.

A cijeli čovjek, ipak je puno, puno složeniji, s puno više potencijalni presjeka.

Donja prepiska najbolji je dokaz tomu.

________________________________________

 Dok, 

Dugo razmišljam, da li da Vam pišem, i na koncu odlučih; povjerit ću Vam najveću tajnu svojega života. Vi znate neke od mojih problema koji me muče zadnje dvije godine. Najprije mršavljenje, žeđanje, učestalo mokrenje. Poslije pretraga rekli ste da imam šećernu bolest. Jedan od milijuna! Shvatio sam, ništa strašno. Sve sam naučio o dijabetesu, pravilnoj prehrani, fizičkoj aktivnosti, akutnim i kroničnim komplikacijama. 
Komplikacije mi je čak supruga, u tablicama u boji, zalijepila na vrata viseće kuhinje. Kao da me želi zaplašiti odrezanim nogama, hemodijalizom, aterosklerozoma i ne znam sve kojim glupostima. 
No, da ne duljim, moj problem se zove... mrtav sam čovjek. Spolna nemoć. Nje ne nađem u komplikacijama, i ne znam u čemu je problem. Znate da mi je 41 godina, žena mi je 9 godina mlađa, život mi je nepodnošljiv. 
Da li je moj problem u glavi (što čitam po internetu!) ili u nekoj novoj nepoznatoj bolesti? Žena me razumije, ali i užasno živcira. To nije važno, važan si mi ti, kaže mi. Kakva glupost! Jer znam koliko je luda, koliko uživa u jednoj urnebesnoj večeri. 

Kolege s posla, samo pričaju o svojim najnovijim komadima, hvale se reckama. Šutim, k’o zaliven; gdje ja pripadam? 
Šećer mi je sada dobar, Hba1c 8,0%, kolesterol 7,3. 

Sve me živcira, ne vozim više svoju omiljenu biciklističku rutu. Muči me i onaj slinavi, žgoljavi ženin šef. Upucava joj se već pet godina, sada je ima na dlanu.
Molim Vas samo jedno, nađi te mi lijek i za cijenu ne pitajte? 

P.s.
Zaboravih, probao sam i viagru, ne djeluje! 

Srdačno,

Slađan
________________________________

Dragi moj Slađane,

Ne znam odakle da krenem. Malo sam zbunjen, priznajem. Hvala ti na povjerenju. Tvoj problem je, slažem se, zaista složen. Iznijet ću neka svoja razmišljanja, možda ti pomognu. Školovan si čovjek, čuo si za mitskog junaka Ahila. Imao je snagu, ljepotu, moć, žene, i samo jednu ranjivu točku. Svoju petu. Njegov neprijatelj ga, zamisli sad, strijelom pogodi baš u petu. I umre.
Što Ahil ima s tvojom erektilnom disfunkcijom? Priznajem, ništa. Ali ti želim reći, kako da kažem, ta strijela (dijabetička i otrovna!) pogodila je tvoju ahilovu petu, tvoju muškost, tvoje sjeme. 

Nisi među komplikacijama našao impotenciju, ona je skrivena između redaka, tamo gdje suhoparno piše neuropatija i angiopatija. Taj nesretni koloplet odumrlosti živčanih završetaka i skleroze sitnih krvnih žila, to je tvoja bolest.
Uostalom, moram se malo i našaliti, pa svuda ti piše da u dijabetesu stradavaju udovi. Ti si primjer toga.
Opusti se, to ti je važnije od svega. Muče te iracionalni strahovi, imaš krivu percepciju, post’o si ranjiv.
Da ti pričam o ženama. To je skliska tema. Ono što znam, reći ću ti, složenije su od dijabetesa. Njihove strjelice su totalno nepredvidive. Mudrije su i lukavije od muškaraca, znaju svoj jasan cilj. 

I da ti iskreno kažem, nemam lijeka, imam savjet.

Ti si muškarac, da muškarac, muškarčina. Stavi si to u glavu i ne cmizdri. Odatle kreni. Tvoja supruga, koju već otpisuješ, vjerojatno je potpuno iskrena. Zašto nebi, i dalje, bio njen životni cilj, upravo ti? Pa imate, koliko znam i jednu curicu. Žene su pragmatične!
Smeta te slinavko? Pa ti si inženjer, s dobrim primanjima, ambiciozan si. Ne budi lud.
S muškarcima je druga priča. Sve što ti oni pričaju, odmah uzvrati svojom pričom, ali na kvadrat. I uvijek stavi barem pet recki više. To te ništa ne košta. Slušat će te i sliniti ko tinejdžeri kada prvi put ugledaju žensko koljeno.

Zapričah se o bezvezarijama, zaboravih na tvoj dijabetes. Nalazi ti nisu dobri, visok ti je kolesterol i Hba1c. Bio si zadnjih sedam dana na dijeti, zato ti je glikemija dobra. Igraš dvostruku igru, tromjesečni šećer je odao tvoju dvoličnost.
Ne znaš vjerojatno priču o štakorima i frižideru. Kada sam bio na specijalizaciji, moj uvaženi profesor interne medicine- dijabetolog, znao je za takve dijabetičare kao što si ti, reći; oni su vam kolege moji, kao štakori, vidite im samo guzice i repove pred otvorenim frižiderima. Oprosti na sitnoj vulgarnost!

I da ti kažem, optimalno kontroliran kolesterol jedanko ti je važan kao i optimalna kontrola dijabetesa. Zato uzmi još lijek za visok kolesterol.
Toliko moj Slađane. Ne zaboravi za kraj, priča je mogla teći i drugačije. Mogao si od neke strelice i umrijeti (kao Ahil), žena ti se sretno udati, uživati u naručju drugoga i s njime imati još troje djece. Kolege bi te već davno zaboravile.
Ovako je, ipak za tebe puno bolje, pa i zabavnije. 

P.s.
I za sam kraj, čuvaj se! 

Najveća ti opasnost ipak prijeti od srčanog udara jer si visokorizičan za krvožilne bolesti.

S poštovanjem,

Pogled kroz masku

Gdje stanuje Isus?

Želimo biti prihvaćeni. Zaboravlja se da je prihvaćanje proces, odnosno život i da ga ostvarujemo svojom vjerodostojnošću. Ništa naslijepo. A tu nesretnu vjerodostojnost polažemo kod malog, rubnog čovjeka, beskućnika. Kada bi se uvjerenje o vjerodostojnosti izdavalo na fakultetima sve bi bilo lakše. I vjerodostojnosti bi bilo puno više😊.

-------------------------------------------------------------------------

Mediji su se objavili kako su građani burno reagirali na nepoznatog ležećeg beskućnika s klupe (pogledaj sliku!) ispred američke crkve. Zvali su policiju, koja je izvidom utvrdila da se radi o spomeniku i da nema razloga za postupanje. Inače, više je takvih spomenika u svijetu, mijenjaju lokacije i jednom će osvanuti i u vašem parku. Mjesni župnik je u medijima objavio da se radi o poznatoj skulpturi Isusa beskućnika i da građani nemaju razloga za zabrinutost. Nego, za razmišljanje!

Liječnici i sestre su nezadovoljni.  Kažu, nama rat, njima brat. Tako neće ići. Nepravda, ponižavanja i gubitak empatije, boli i demoralizira. Epidemiolozi su bijesni, osobito. Do sada neprimjetna družina osjetila se osamljenom na vjetrometini, te dnevno se oglašava urbi et orbi. Nisu umorni od dvanaestosatnih operacija karcinoma mozga, nego što moraju dnevno naganjati selske babe (u unaprijed izgubljenoj utakmici!) i provjeravati njihova kretanja. Ipak, da će časno i pošteno služiti pacijentima doktori su se zakleli starogrčkom mitološkom kolegi  Hipokratu (ups!), a privatno i drugim bogovima kojima vjeruju. To im, zajednica u krizi, uvijek sa zadovoljstvom servira na nos.

    

Prije neki dan Ministar zadužen za zdravlje građana provezao se se tik pored upucanog Isusa na Trgu sv. Marka. Niti je zastao, niti ponudio pomoć, niti je  zvao policiju. Ni trepnuo nije, ništa nije vidio!? Možda ga muči loš ABS na autu? Sinkopa? Hmm...On je također položio prisegu, i to dvostruku, osim  Hipokratove i ministarsku. Inače, omiljena ministrova je budimo odgovorni.

Visoki crkveni prelat, poznat po "idi mi, dođi mi"  spram korone, hvalio se javno, ne bojim se. Bogu se svidje iskušati ga i pošalje mu koronu osobno. Sada, s vilama pred očima, moli i kumi svoje svećenstvo za odgovornost. U međuvremenu turistička sezona je naglo razbucana, izbezumljeni ljudi traže pomoć na sve strane. Biskup se također moli i zaklinje Bogu, svakodnevno. 

Naš'o bi se vjerojatno i pokoji župnik koji beskućnika s klupe nebi prepoznao i olako ga primio u svoju svojtu. Takav smrdljivi klošar, nije baš faca koja bilo kome treba.

Ne pametujem, tražim samo Isusa: u policajcu, beskućniku i svakom čovjeku. Gdje se izgubio? 

Nije se izgubio, nije! Među nama je, tu je. Na klupi je. Samo ga ne vidimo. 

Istina, ne stanuje u ministarstvima, palačama i pozlaćenim katedralnim tornjevima. Kada bi tu bio, otpuhao bi ga prvi Božji dašak. 

Njegov dom je čovjek, tamo gdje obično magla i loša vidljivost. Zato, od kad je svijeta i vijeka, lakše se klanjati hladnom kamenu, nego bratu čovjeku.

Simpatična skulptura Isusa beskućnika samo je metafora malog, rubnog, odbačenog čovjeka. 

Trebala bi biti vjerojatno i test vjerodostojnosti velikih. Ali, bez žurbe, polagano. 

Do tada će promijeniti još puno, puno klupa i raznoraznih gradskih lokacija😊.

Slomljeno srce

Srce je metafora. Ali, ovdje metafore nema. Ovo je priča o stvarnom srcu, najjačem mišiću našeg organizma. I muđuovisnosti ljudske duše i srčanog mišića. Kako to ranjena duša može fizički slomiti srce? To je istinita priča, za one koji vjeruju u misterij ljudskog organizma.

____________________________________

Nije ovo istrgnuti članak iz autorove srednjoškolske bilježnice, to vam nebi ponudio, vjerujte mi. Ne, što tu postoji tajna, jednostavno, ne volim razočarati ljude. Ako se pak želite obogatiti vrijednom spoznajom, onda je to ipak priča sa svakoga. 

Mirna je četrdesetšestogodišnja trgovkinja, majka četvoro djece. Uz naporan rad, njen svaki vikend je ispunjen posebnim obvezama. Tada, dolaze djeca studenti i spremna je sve učiniti da se ugodno osjećaju. Čišćenje, spremanje, kuhanje, nakuhavanje. Muž joj uvijek zvonca, ljubav ulazi kroz želudac. To njegovo, joj je motiv i teret, istovremeno.

Tu subotu poslije večere izašla je na terasu zapaliti. I sama malo uživati u sreći.  Nije bila pušač, ali je znala po jednu povući, radi opuštanja. Naime, od predvečerja osjećala se anksioznom, stiskala ju je bol u prsištu, preznojavala se i imala lupanje srca. Baš sam danas preforsirala, mislila je. 

Već poslije petnaestak minuta razmišljanje je nastavila u bolničkom okruženju. Braonile, infuzijske boce, vađenja krvi, kisik, RTG, ehokardiogram...sve kao na filmu. Za sat vremena napravila je i koronoragrafiju. Isključujemo srčani incident, rekao joj je liječnik. Krvne žile su vam dobre. Sljedeće jutro bila je tema konzilija. Dijagnoza je brzo postavljena: kardiomiopatija izazvana stresom, sindrom slomljenog srca, Takotsubo. Uz terapiju brzo se oporavljala, što joj je davalo nadu da će za sljedeći vikend već biti međ' svojima.

Tako glupu dijagnozu objasnio joj je student medicine, za vrijeme praktičnih nastavnih vježbi. Kardiomiopatije su vam skupina bolesti, stanja... zapravo bolesti srčanog mišića, ima tu svega i svačega...Ja vam čitam uglavnom tu dilatativnu, restriktivnu i hipertrofijsku, na njima se pada ili prolazi. Ova vaša je za višu ocjenu. Ali, znam da je nezgodna, slična je infarktu, a nije ... One što ja čitam vam je shit from disease (sranje op.a.). Imali ste sreće, ohrabrio ju je simpatični student. Haloo, i ponekad povucite ručnu, nije ona napravljena bez vraga, i izgubio se.

Na odlasku iz bolnice  dobila je službenu informaciju da je preboljela bolest srčanog mišića, izazvanu prevelikom dozom stresa. I da bi bilo dobro poneki vikend pobjeći od kuće. 

Ulazeći u svoj dom preplavljena emocijama, tražila je odgovor, kako srce može biti slomljeno, i onda oporavljeno?

Može, može. Ali, bolje da odgovor ne nađe. Ušla bi u složenu priču o metaforama s florom i faunom u medicini, vitalnosti srčanog mišića i nevjerojatnoj snazi samooporavka ljudskog organizma.

A i ta spoznaja može biti stresna!